PEGGY GOU: DOBRODOŠLI U DOBA GOU-MANIJE


Jednom je rekla kako želi biti prvi južnokorejanski DJ koji će nastupiti u Berghainu. Postigla je to i mnogo više.

Brzo se penjući uz stepenice Barbicana i stvarajući mali vihor iza sebe svojim dugim zelenim ogrtačem, Peggy Gou naglo zastaje na prvoj slici koju smo ugledali “PG!” uzvikne, pokazujući na srebrna slova. Malo je verovatno da je umetnik Jean-Michel Basquiat bio fan Peggy – ipak je umro 1988, dve godine pre nego se ona rodila – ali uz stotine ljudi koji uzvikuju njeno ime toliko glasno da ne može čuti muziku koju pušta, umetnost i kreativnost svakako su veliki deo onoga što se najbolje opisuje kao Gou-manija. Evo primera s njenog nedavnog gig-a u UK. “Neki tip je stalno otvarao kišobran u klubu. Osiguranje mu je stalno govorilo da ga skloni. Znam da to u Engleskoj znači nesreću. Prepali su se!” Ali tada je videla da na kišobranu piše ‘I love Peggy’ pa je stvar uzela u svoje ruke, spustivši se među ekipu uzevši kišobran koji je zatim smestila na DJ pult. “Ako ti ne možeš, ja ću to učiniti za tebe!” nasmešila se.

Pre samo dve godine, jedna od trenutno najtraženijih DJ-ica, sve cenjenija producentkinja i jedna od najkreativnijih subjekata velike fan baze u plesnoj muzici, radila je u shopu s pločama u Berlinu, prognana od svoje porodice u Koreji te se spremala na izdavanje svoje muzike po prvi put ikada. Izdanja na Rekidsu, Phonica White i Technicolour u 2016. pratio je zatrpan raspored njenih nastupa poslednjih godinu i po koji ju je lansirao u stratosferu. Nadolazeći EP za Ninja Tune je najbolja stvar koju je do sada napravila i već daje naznake da bi se moglo raditi o jednom od najboljih izdanja ove godine. “Ako želite poslušati savet frajera koji ima … osećaj za ono što je “hot,” govori nizozemski DJ veteran San Propet, “Peggy je ta. Verujte mi.

Razgovor s Peggy reflektira ovaj neverovatan uzlet. Animirana je, uzbuđena, hiperaktivna i očito uživa u svakom trenutku. Gestikulira rukama dok priča, njeni duboko plavi metalik nokti zasijaju svaki put kad ulove komadić svetlosti. Sedimo u Barbican caféu, s netakutnom kafom i tortom od sargarepe kako se razgovor ubrzava… ali tada usporava naglo i otkriva da bez obzira što se njen uzlet dogodio brzo, ne znači da je bio lagan. “Prvu ploču sam slala mnogim ljudima, Gerd Jansonu, Juju Jordashu…svi su rekli ne. Pomislila sam, niko ne želi moju muziku,“. “Postala sam depresivna.” Za sada, prilično standardna stvar za bilo kojeg novog producenta koji želi uspeti. Nažalost, tek kad je uspela potpisati izdanje, kaže, tek je onda krenula prava borba.

Ipak, Peggyina iskustva s industrijom na početku njene karijere često su ostavila osećaj potištenosti – opisuje i osećaj kada su njena muzička umeća i znanje bili osporavani, a dobila je i uvredljive nadimke (“momci na jednoj etiketi su ismejavali moje korejsko ime u e-mailovima meni iza leđa “) i najgore od svega, osećala se necenjenom kao umetnica. “Zaista me uznemiruje kad čujem glasine da je etiketa izdala moju muziku samo jer je “sex sells”. Wow, to boli.” Po prvi put Peggy izgleda tužno za vreme našeg razgovora, koji je do tada bio pun smeha i zaraznog entuzijazma koji ide na 100 na sat.

U retrospektivi je punokrvnija. “Nekad se muškarci osećaju nesigurno kad se suoče sa nezavisnom ženom. Moraju se osećati kao… ” (Peggy oponaša nekog ko pokazuje mišiće i proserava se)…kao da oni moraju biti glavni.

Ali, podcenjujete Peggy Gou na vlastiti rizik. 2016. zapalila je internet kad je u jednom intervjuu rekla: “Biću najmlađa i prva Koreanka koja će nastupiti u Berghainu“. Pomalo arogantno ako je za suditi prema nekim komentarima na društvenim mrežama, ali samo nekoliko meseci kasnije bila je u liftu prema Panorama Baru. To je bio njen prvi nastup s njenim agentom Anom Rosas, koja se dobro seća te prilike. “Bila je totalno u svojoj zoni, ono kao kad svet nestane i radiš ono što voliš. Odmah se ježim kad se setim koliko sam bila impresionirana!” Peggy je s druge strane bila neverovatno nervozna – najviše jer je bila regularni posetilac tog kluba u kojem je deo na kojem je volela stajati nazvala ‘Peggyjinom zonom’. Nakon njenog seta, kako se seća, najviše ju je obradovala sms poruka od prijatelja koji joj je rekao kako je delovala kao da tamo pušta muziku već 20 godina.

Kasnije te večeri, došli smo do XOYO na još jedan Artwork – treće izdanje Artworkove rezidencije od 13 nedelja u klubu, tačnije, na mesto gdje je na lineupu uz Arthura i liverpulsku probitnu zvezdu Or:la. Peggy stiže u ogromnom peperjastom roze šeširu i dugom kaputu; Or:la, koja vrti pre nje, snažno je grli i obe kratko pričaju pre nego da zamene mesta.

Prvi put kad sam bila u Peggyinom društvu, gledali smo Pete Tongov Heritage Orkestar na festivalu. Nismo se poznavale, a niko nas nije ispravno upoznao, pa je to bilo prilično nasumično,” priča nam Or:la nakon svog seta. Službeno su se upoznale tokom Warehouse Project sezone 2017. i postale prave prijateljice, deleći pult na mnogim nastupima. Sada su velika podrška jedna drugoj.

Nekoliko sekundi kasnije, Artwork stiže na stage, uzima mikrofon i predstavlja je: “Peggy fucking Gou!” Cela publika uzvraća sa “Peggy, Peggy, Peggy, fucking Gou!” Ljudi često uzvikuju njeno ime toliko glasno tokom njenih setova da se jedva može čuti šta pušta. Dva sata bumping housea uz poneki acid i komadić techna. Često se igra niskim frekvencijama. Kad pušta jednu od svojih vlastitih traka ‘Six O Six’, mekani acid komad na kojem svojim glasom broji na korejanskom, grupa fanova iz Azije pored pozornice joj uzbudjeno signalizira. “Svaki put kad nastupam uvek ima ljudi iz Azije,” objašnjava Peggy. “Daju mi “high five” na svaku traku, a ja si mislim, ‘znaš šta, volim činjenicu da ste na mom podijumu, ponosna sam!

A Peggy jeste ponosna Koreanka. Puno je eksperimentisala s uključivanjem tradicionalne korejanske muzike u svom radu i koristi vokale na korejanskom: uskoro uzima pauzu od nekoliko nedelja kako bi naučila svirati korejanski instrument gayageum, kako bi dodala još više organskih zvukova u svoj produkcijski arsenal. Komponenta muzike je ono što njene roditelje – uvek kritički iskrene kad im Peggy pušta svoje radove – najviše uzbuđuje. Nedavno je uploadovala video sebe kako pleše na svoju novu traku dok njena mama samo stoji i gleda u svoj mobilni. “Mama, ovo je moja nova stvar, što misliš? Nekad samo kaže “ne”!”

Dok se Peggyni roditelji ponose ( i što je još važnije, kaže, “znaju da to volim”), nisu uvek bili oduševljeni odlukom svoje ćerke da shvati muziku tako ozbiljno. Peggy je studirala modni dizajn u Londonu, a roditelji su joj bili podrška. Ali, tom studija, shvatila je da se želi baviti muzikom i počela preskakati predavanja, pa umesto odlaziti u studio s Esom iz Highlifea, pa učiti producirati muziku. Pala je godinu, a roditelji su joj rekli kako se ne može vratiti u Koreju dok to ne položi (što i jeste na kraju). “Azijski roditelji mogu biti vrlo konzervativni – žele da njihova djeca budu doktori i profesori. Danas, situacija postaje bolja. Puno ljudi je otvorenijeg uma, ima sve više tetovaža…“, kaže Peggy.

Tetoviranje je tehnički ilegalno u Koreji, a kad se Peggy vrati tamo, još uvek dobija popreke poglede od staromodnijih ljudi. Ne može čak posetiti neke od svojih rođaka u Južnoj Koreji jer mrze njene tetovaže. “Oni smatraju da moramo ceniti ono što su nam roditelji dali i da ne smemo ništa sjebati.” Ali, to ne znači da žali jer se tetovirala; ustvari, kaže kako tetovaže čine njen identitet vidljivijim – “Osećam da su tetovaže Peggy Gou,” kaže ona. “Ovu volim jer prikazuje ženu kako radi,” nastavlja, lagano dodirujući kožu oko tetovaže muškarca i žene u čamcu. U Koreji, postoji tradicionalno uverenje o ulogama u društvu na temelju pola, ali Peggy kaže kako je odrasla suprotno. “Ako oni mogu, mogu i ja!”, bila je njena unutrasnja mantra.

Njen se glas ponovno stišao, što je znak da smo se prebacili na privatniju temu. “Moj brat je uvek bio dobar student, zato su se moji roditelji uvek brinuli za mene: “Šta nije u redu sa našom ćerkom?” Ali, od tada, postala je međunarodno poznata pa su videli da voli oni što radi na dnevnoj bazi, pa su se i njihovi pogledi na to promenili. Ustvari, njen otac joj je nedavno rekao kako je nešto od nje naučio: ako te tvoje dete ne sluša…biće sve ok s njim.

Možda njeni roditelji nisu podržali njeno preseljenje u Berlin ispočetka, ali to je za nju bez sumnje dobro ispalo. Ali, iako živi samo pet minuta od Berghaina, retko izlazi napolje. Umesto toga, odlazi u teretanu, na šta ju je motivirala Honey Dijon. “Honey mi je poslala fotku iz teretane i ja sam rekla da dolazim!

Hiperaktivnost Peggy Gou je jako zarazna, a njena fascinacija žirafama dolazi od kontrasta te životinje. “To je najsmirenija životinja ikada. One su poput moje duhovne životinje – podsećaju me da se smirim. Kada pogledam u žirafu, osetim spokoj. Možda sam bila žirafa u prošlom životu, ko zna?”. Onda uzvikne opisujući trenutak kada je otkrila zašto joj promoteri sirom sveta odjednom poklanjaju žirafe na nastupima. “Na mom je rajderu? Ana Rosas, jesi li to stavila na moj rajder?!” Danas, njena ogromna kolekcija žirafa dolazi iz raznih gradova, gde uključuje ogromnu žirafu od dva metra koja živi u njenom kućnom studiju.

Sa svojom duhovnom životinjom na svojoj strani, Peggy pravi muziku u studiju tik do svog kreveta uz pomoć kafe. Prvo skicira traku, ostavi je i vrati se kasnije: “Shvatila sam da ponekad zapnem nakon sedam ili osam kanala,” kaže. Često koristi jazz akorde, ali i note sa svog klavira. Njen brat je talentovani klavijaturista i kada odsvira odličan komad u njenoj prisutnosti, ona obično pita nešto kao, “Možeš li odsvirati samo levu ruku? To bi bila odlična bas linija!

Peggyn zvuk je rolajući house sa disco vajbom 90-ih i sa malo acida, koji kanalise kroz Roland Jupiter synth. “Želim da Peggyn zvuk bude housey i acid,” kaže. Njen poslednji EP za Ninja Tune je vibrantni house sa jazz bas linijama i bubnjevima koji se suptilno naginju na njenu acid stranu. Peggy peva stihove koje je na korejanskom napisao njen prijatelj Maktoop na ‘It Makes You Forget (Itgehane)’. Novi EP sledi sredinom Aprila na još jednom njenom omiljenom labelu, Phonica.

Osim muzike, Peggy ima šire planove, koji uključuju njen san o štandu na kojem se prodaju organski vitaminski sokovi – “Jedno od onih mesta na kojem popijete sok i znate da se danas osjećate bolje, zdravije!” – i čak i umetničku izložbu. Svoju je kreativnost pokazala tako sto je dizajnirala vlastiti ventilator na baterije, kako bi ga mogla koristiti u klubovima, a poklanja ih i fanovima na zurkama. Kada se upali, LED-icama se ispisuje ‘Have a Gou time, love from Peggy’. Kada ga je pokazala Jackmasteru na gigu u Glasgowu, “zurio je u to i rekao ‘what the fuck?’. Potom je uzeo ventilator i mahao s njime po DJ boothu i ljudima u lice!” Tihi Barbican cafe doživio je eksploziju smeha od Peggy zbog ideje.

Ponovno se stišala, a smeh je zamenio fokus na njenom licu. “DJ-ingom se neću baviti zauvek, ne smatram se samo DJ-em, želim biti artist koji može sve raditi, ako može.“, kaže.

S obzirom koliko je brzo uspostavila dominaciju iza pulta, neće nas ništa iznenaditi. Peggy Gou dolazi. I žirafe s njom.

‘Once’ EP izlazi 2. Marta preko Ninja Tunea.

Izvor: MixMag

Avatar photo

Autor: Igor