Valentino Kanzyani: Očekujte neočekivano!

 Valentino Kanzyani: Očekujte neočekivano!

Posle sjajnog intervjua koji smo uradili sa Shoxy-ijem, sada vam donosimo intervju sa zvezdom večeri Valentinom Kanzyanijem koji će nastupi večeras u klubu Monsun.

Imajući u vidu da dolaziš iz porodice muzičara, reci nam kada si se prvi put zainteresovao za muziku, čime te je privukla elektronska muzika i didžejing kada si počinjao?

Tako je, bio sam okružen muzikom od prvog dana mog života. S’ obzirom na to da mi je u to vreme  otac bio aktivni muzičar, kompozitor i tekstopisac, sve vreme je radio na muzici, komponovao je numere za svoj i za druge bendove, bio je veoma aktivan, tako da je svirao i pisao sve vreme tih godina…

Sećam se da sam želeo da saznam više, ali on nikada nije dozvoljavao da prisustvujem njegovim probama kod kuće. Uvek sam bio nesrećan zbog toga, ali je moja znatiželja bila veća od njegovog ne. Tako sam počeo da proizvodim buku svojim pesnicama, koristeći stvari iz kuhinje od kojih sam napravio svoj set bubnjeva. Bio sam veoma mlad, imao sam 4 ili 5 godina. Moja strast je nastavila da raste i hteo sam da idem u muzičku školu da postanem bubnjar, međutim otac nije bio zadovoljan mojom odlukom, ali hvala Bogu što sam imao majku koja me je podržavala u tome, ona sama nije toliko bila aktivna u muzici nakon mog rođenja, ali je imala duboke korene u muzici isto kao i moj otac. 

Zahvaljujući drugaru iz škole imao sam priliku da idem u klub sa svojih 11-12 godina, da slušam njegovog brata kako nastupa. Bio je matine i nije bilo kasno, zato su nas pustili da prisustvujemo. Scena koju sam video me je pogodila – pun plesni podijum ljudi koji su se pokretali na svaki njegov novi zvuk koji je proizveo, a koji nikada ranije nisam čuo. Bila je to ’86-’87 godina i sami počeci house muzike, ja dete u klubu, potpuno utopljen u pravi plesni ritual. Pitao sam se on pokreće sve te ljude, odakle dolazi ta muzika, šta to koristi njegov brat pa „proizvodi“ ovu muziku koja vozi i vozi i vozi! Nikada neću zaboraviti ovo iskustvo… Nakon toga, nikad nisam prestao sa potragom, bilo je dosta teško u to vreme, jer niko nije znao ništa o house muzici, a ja sam bio jedini zaluđenik u svojoj školi ali lagano, sa dosta kopanja, upoznao sam par momaka koji su imali gramofone, miksetu i mnogo ploča. Prosto sam morao da ih upoznam i zahaljujući mojoj upornosti došao sam do njih, imao sam 13 godina tada i konačno imao šansu da, makar, vidim kako to sve uživo izgleda, čak sam imao priliku i da probam kako se to radi.  Trebalo mi je dve godine, uz ne baš toliko često vežbanje kod njih kući i u lokalnom klubu gde je moj prijatelj bio rezident, da tokom dana vežbam i na pravoj tehnici, dok nisam uspeo – sinhronizovao sam svoje prve dve ploče! Bilo je kao da sam pronašao kamen mudrosti!!

Još jedan trenutak koji nikada neću zaboraviti u svom životu! Nastavio sam da miksujem te dve iste ploče satima!!

To su bili moji prvi koraci! Nije bilo lako, ali je bilo predivno!!! 

Reci nam nešto o svojoj tehnici korišćenja tri gramofona i vinila? Zašto su po tebi toliko fascinantni?

Ne koristim više tri gramofona toliko često kao što sam koristio kada je u pitanju bio tehno, sada koristim 2 gramofona i 2 cd plejera, i ne puštam tri kanala istovremeno, kao ranije. Smatram da je muzika danas kompleksija, tako da po mom mišljenju više za tim nema potrebe.

Trake pričaju neku svoju priču svaka za sebe, tako da je miksovanje nekoliko različitih po mom mišljenju suvišna stvar. Posebno se razlikuje zvuk koji smo prijatelj Umek i ja puštali 90ih, i kasnije sa momcima kao što su Marko Nastić i Dejan Milićević, to su bili čisti repetativni bitovi, bez većih odstupanja u malim varijacijama od 5, 6 minuta.

Tako da smo bili u mogućnosti da stvorimo nešto potpuno novo od tih traka. To je bila posebna stvar, kao i naša specijalnost … 🙂 Bila su to dobra vremena, i danas volim da koristim tu tehniku ali ne u toj meri kao u stara dobra vremena, možda u specjalnim prilikama kada se vrte old school setovi …

Šta je tvoja inspiracija u procesu stvaranja muzike? Koja je priča/poruka tvog rada koju želiš da podeliš sa publikom?

Inspiraciju sam dobio generalno iz života sa svojih DJ setova, kroz puštanje setova b2b sa mojim prijateljima, ili iz odlazaka na razne udaljene dance festivale kao što su SunWaves festival u Rumuniji gde se muzika vrti non stop u periodu od 4,5 dana…

Ali sam rad u studiju i eksperimentisanje u kombinaciji sa maštom čine ostatak..

Teško je konstantno biti inspirisan kada stalno putujem i  zato stvari dolaze na svoje mesto sporije ali ne pravim sebi pritisak zato što smatram da nije na meni da stvaram i produciram, ja sam DJ na prvom mestu i radije bih usavršio DJ zanat i onda kasnije lagano razvijao producentske veštine. 

Koliko je izazovno biti na sceni toliko godina, svarati muziku koju toliko ljudi voli, i ostati sebi dosledan? Koji je ključni sastojak?

Ključni sastojak je da pratiš svoje srce i da uspeš da te sopstvena slika o sebi na navuče na određeni životni stil, to je teško uraditi kada tvoj EGO želi da preuzme kontrolu tvojih misli, želi da se plašiš nepoznatog  i želi da igraš na sigurno! Drago mi je zbog svih mojih odluka i zahvalan sam na svim predivnim iskustvima koje sam dobio od svih prelepih ljudi koje sam upoznao na životnom putovanju do sada!  

To je pravo životno blago!

Imaš svoju izdavačku kuću, koja postoji već 10 godina. Reci nam nešto više o „Jesus Loved You“.

Pokrenuo sam svoju izdavačku kuću kako bih imao šanse da stvaram više muzike, više muzike koja nije baš muzika slična onoj koju smo izdavali za Recycled Loops i Earresistible Music…

Nema usmerene filozofije muzike kojom se vodimo, sve se svodi na to da izbacujemo muziku koju prave ljdui koje volim, ili muziku koja volim da provalčim kroz svoje setove, a koju želim da podelim sa drugima. Izdavačka kuća je bila ne dugačkoj pauzi ali smo sada spremni za nova izdanja. Spremio sam prvu već za decembar mesec, a traku je stvorio mladi nemački producent koji se zove Padez.

DJ-ing te je odveo u mnoge zemlje sveta. Da li postoji neko određeno mesto koje je uticalo na tvoju muziku?

Svako mesto na svetu je ostavilo traga na meni, inspirisan  putovanjima i kroz upoznavanje novih umetnika je najbolja stvar koja je mogla da mi se desi… Dosta sam sazreo kao umetnik i muzičar zahvaljujući svim neverovatnim ljudima koje sam imao priliku da upoznam kroz sve ove godine..

Imao sam dobar izvor inspiracije u Srbiji u ranijim danima sarađivajući sa ljudima kao što su Marko Nastić i Dejan Milićević i ekipa koje je tada cirkulisala. Bilo je posebno iskustvo za mene da puštsm muziku u Industriji i svuda po Srbiji, i da delim binu sa ovim izuzetnim Djevima.

Tako da je Srbija za mene jedno od onih posebnim mesta na koje uvek želim da se vraćam..

U poslednjih par godina izvor nenadmašne inspiracije u klabingu i muzici je generalno u Rumuniji! Generacija neverovatnih Dj-eva i producenata je odrasla zajedno sa muzički edukovanom publikom koja zna da partija danima, veliki rispekt za njih, prava je radost puštati i partijati tamo. 

Takođe da ne zaboravimo Berlin, koji je svetska prestonica žurki, gde su uticaj, svi artisti, svi rejveri na jedniom mestu, s vremena na vreme mračan, ali uvek zavodljiv i oslobađajuće atmosfere, gde je sve moguće. Nema tabua i zato možeš da doživiš najmagičnije momente sa najinteresantnijim ljudima, a u isto vreme, moraš da paziš da te sve to ne proguta, kada dolaziš do tačke, gde ta magija postaje crna. Hehehe

Jednom si izjavio da te ploče uzbuđuju kao snoubord ili surfovanje. Da li surfuješ ili borduješ i da li uopšte imaš vremena za hobi?

Govorio sam figurativno kad sam to izjavio, da je puštanje ploča sa gramofona prava stvar, u odnosu na puštanje sa kontrolora i kompjutera, te sam to uporedio sa video igricama, ili sa pravim surfovanjem i bordanjem i jačinom tog iskustva. Iskreno nikad nisam probao da sufrujem, ali sam vozio bord, a i tu ako i kod prvog miksovanja dve ploče uzbuđenje je bilo neverovatno, kada sam prvi put stao na dasku i nebrojanmo mnogo puta pao pre nego što sam uspeo da se spuštam kako treba niz planinu ☺

Poslednji put kada si bio u Beogradu, to ej bila 2012. godina. Šta možemo da očekujemo od tebe oaj put, te da li imaš ponudu za publiku u Beogradu?

Očekujte neočekivano! Hahaha a poruka za beogradske rejvere je da dođu bez očekivanja, opušteni i neka puste magiji da se desi! ☺

Avatar photo

Autor: Igor